PIŠE:  Nina Ivičić, nutricionistkinja

Svakodnevno čujemo priče o vrckavoj, energičnoj ili hiperaktivnoj djeci. Tim pojmovima se služimo u svakodnevnom govoru, a upotrebljavamo ih uglavnom u pozitivnom kontekstu (dijete je „živahno“, „veselo“, „znatiželjno“, …). Međutim, kada se radi o pretjerano aktivnom djetetu, koje uz to ima i problema s učenjem, svakodnevnim zadacima i aktivnostima, manjak pažnje, nedostatak smisla za red, izraženu sklonost alergijama i ako često laže, vrlo je vjerovatno da se radi o sindromu smanjene pažnje (SSP).

Kod SSP-a razlikujemo dvije varijante tog sindroma –  hipoaktivni i hiperaktivni.

SSP-hipoaktivna djeca imaju sljedeće simptome: neupadljivost, plašljivost i plačljivost, nedruštvenost, unutrašnji nemir i neusredsređenost, poremećaji i poteškoće pri učenju, vrlo nizak nivo samopouzdanja, neobjašnjiva potpuna rastrojenost.

SSP-hiperaktivna djeca pokazuju: motorički nemir (hiperaktivnost u užem smislu riječi – govore bez prestanka, moraju sve dirati, nemirni, nervozni), nedostatnu usredređenost (sve započnu, ništa ne dovrše, ne slušaju gotovo nikada, …), agresivnost u verbalnoj i fizičkoj komunikaciji, nekomunikativnost (teško podnose prijekore i razočaranja, teško pristupačni, otpor prema porodičnim i ostalim molbama/dužnostima, …), emocionalne poremećaje (iznenadne promjene raspoloženja, pretjerane reakcije na pozitivne i negativne događaje, …), poremećaje u koordinaciji, žaljenje na dosadu, sklonost alergijama i grlobolji, upadljivu osjetljivost na vremenske prilike, poremećaje spavanja i jedenja.

Važno je naglasiti da dijagnoza SSP-a zavisi od broja, učestalosti i jačine navedenih simptoma. Simptoma mora biti najmanje četiri i oni se moraju javljati često ili neprestano, da bi se postavila dijagnoza SSP.

Ono što se često ne spominje je činjenica da su kod djece sa SSP-om česte  i naglašene i mnoge pozitivne osobine kao na primjer: sposobnost oduševljavanja, izrazita kreativnost, spontana uslužnost, izrazita ljubav prema prirodi i životinjama, izražen osjećaj za pravednost.

Dugotrajni stres pojačava simptome SSP-a, a zadaci postavljeni pred dijete koji uzrokuju takav stres (na primjer zaduženja u školi), često iznose na vidjelo prve simptome SSP-a.

Kako današnja prehrana utiče na ponašanje djece?

Ponašanje djece odraz je brojnih faktora – uticaja okoline, roditelja, vaspitanja, društvenih kretanja i navika (Internet, video igrice, …).

Uz te uticaje, vrlo je snažan i sve češće dokazan i uticaj ishrane modernog čovjeka na ponašanje djece, pa tako i na SSP.

U posljednjih 40 godina odigrale su se mnoge promjene u uzgoju stoke, žitarica, voća i povrća i još veće promjene u preradi tih sirovina u hranu koju konzumiramo. Nekada prirodno, neinvazivno uzgojene životinje i biljke zamijenjene su intenzivnim stočarstvom, živinarstvom i poljoprivredom gdje se koriste brojne hemikalije (antibiotici, pesticidi, …). Nadalje, u preradi tih sirovina u finalni proizvod (često višestruko prerađene prehrambene namirnice) koriste se razne vještačke boje, pojačivači ukusa i ostali aditivi koji doprinose ukupnoj količini hemikalija koje unosimo u organizam svakodnevnom ishranom. Te hemikalije se testiraju, ali pojedinačno i kratkotrajno, a njihov zajednički uticaj na organizam nije testiran. Prema posljednim procjenama, čovjek današnjice, kroz 70 godina života, unese u organizam, samo kroz hranu, oko 50 kg hemikalija!

Takva hrana koja je industrijski visoko obrađena često je vrlo male nutritivne vrijednosti (manjak vitalnih sastojaka), a uz to i neočišćena mnogih hemijskih stvari iz poljoprivrede i iz prehrambene industrije.

Konzumiranjem takve, visoko procesuirane hrane na svakodnevnoj bazi, možemo značajno uticati na pogoršavanje SSP-a kod djece. Kako tome doskočiti?

Ishrana u terapiji SSP-a

Ovo su osnovna načela koja se preporučuju da se slijede u ishrani djeteta sa SSP-om:

• obilje sirove hrane (voće, povrće, samoniklo bilje, klice);
• voće samo svježe;
• što manje dodataka osnovnim namirnicama;
• izbjegavati šećer, mlijeko i mliječne proizvode (osim maslaca i kisjelog mlijeka);
• nikakve integralne žitarice, posebno izbjegavati ovas;
• vrlo malo jaja, orašastih plodova, mahunarki i svinjetine;
• nikakav alkohol.

Glavne odlike ovakve ishrane su napuštanje obezvrijeđene industrijski višestruko prerađene hrane i okretanje prirodnim, svježim namirnicama.

A evo i praktičnih savjeta za provođenje gore navedenih preporuka za ishranu:

Sirova hrana

• udio u ukupnoj dnevnoj količini hrane = 25-50%
• uvijek prvo ponuditi djetetu nezačinjenu hranu; ako odbija, začiniti vrlo lagani, samo s prirodnim začinima.
• izbjegavati: šumske pečurke, cveklu.

Voće

• uvijek sirovo i svježe, nikada u kombinaciji s drugim namirnicama (izuzetak: jabuka +šargarepa).
• najmanje 20 minuta prije obroka ili 3 sata nakon obroka.
• lubenicu jesti samo zasebno.
• ne kombinovati vrlo kiselo i vrlo slatko voće.
• preporučljivo: prijepodne davati samo voće.
• dati prednost domaćem voću.

Samoniklo bilje i klice

• dodaju se salatama, supama/čorbama i drugim jelima.
• klice se konzumiraju sirove, osim onih od pasulja, soje, leblebija i graška (one se prije moraju termički obraditi i tek tada dodati u jelo).

Šećer

• izbjegavati sve industrijske vrste šećera (šećer, grožđani, voćni, sladni, mliječni, od šećerne trske, glukoza, melasa, sirup).
• posebnu pažnju obratiti na izbjegavanje skrivenih šećera, kojih je često puno više nego što bi ste očekivali – napici, pekarski proizvodi, poslastice, pekmezi, kečap, konzervisano povrće, …
• koristiti sušeno voće, med, sirup od agave ili javora.

Mlijeko i mliječni proizvodi

• izbjegavati sve osim maslaca, običnog jogurta, pavlake i vrlo masnog sira (m.m.>50%) – navedeno davati u umjerenim količinama.
• kako bi se obezbijedio dovoljan unos kalcijuma, uvrstiti u svakodnevnu prehranu: brokulu, kelj, koprivu, sušene smokve.

Žitarice i hljeb

• „miješani „hljeb umjesto integralnog.
• praviti hljeb s dodatkom tikve, šargarepe ili krompira.
• ovas potpuno izbjegavati.
• konzumirati proso i heljdu.
• najbolje integralne žitarice koje su proklijale!

Masti i ulja

• da: maslac, nestvrdnuta kokosova mast (za prženje), pavlaka, maslinovo i čičkovo ulje (neprerađeno!)
• ne: margarin, rafinisana (prerađena) ulja.

Meso i riba

• uz mesno jelo pojesti dovoljno povrća i salate.
• konzumirati u popodnevnim satima, manje naveče.
• kobasice – konzumirati samo one koje sadrže jedino so i papar od začina i dodataka.
• svinjetinu ne jesti vrlo često.
• uvijek dati prednost mesu prirodno držanih i hranjenih životinja.

Napici

• da: voda, nezaslađeni biljni čajevi, nezaslađeni sokovi voća i povrća, napitak od jabučnog sirćeta i meda.
• ne: gazirana pića, sokovi s dodatkom šećera, alkoholna pića.

Izvor: Abedeca roditeljstva