Zašto moje dijete ne želi da jede?

Vjerovatno nema mnogo stvari koje frustriraju više od toga da vaše dijete ne želi da jede obrok koji ste spremili. I dok se faze lošeg jedenja kod većine djece javljaju s vremena na vrijeme, i traju po nekoliko dana, kod neke djece to je način na koji funkcionišu. Ponekad je lako kod djece detektovati u čemu je problem, posebno ako su veća, jer se mogu i sama izraziti, ali kod manje djece do dvije i po godine to često nije slučaj.

Uzroci mogu biti različiti, i ponekad ih nije najlakše otkriti, a ako vas loša ishrana djeteta zabrinjava, vrijeme je da se poigrate detektiva i otkrijete pravi uzrok. Evo, onih osnovnih…

1. Medicinski razlog – Dok su djeca vidljivo bolesna (prehlada, povišena temperatura, bolovi), kao što je slučaj i s odraslim osobama, vjerovatno neće imati normalan apetit. Ali roditelji često zanemaruju to da djeca imaju smanjeni apetit ako pate od zatvora ili ako imaju problema sa žgaravicom.

2. Senzorni razlog – Neka su djeca jednostavno izbirljiva. Ako im neka hrana ne izgleda lijepo na tanjiru, i ako im ono što drže u rukama i ustima ne odgovara teksturi (sluzavo, slinavo, premekano, pretvrdo, pogrešne boje), tada neće jesti tu hranu. Ako prisiljavate dijete da jede tu hranu, postoji mogućnost da će početi s mrštenjem, protestovanjem, izazivanjem refleksa povraćanja, pokazivaće gađenje prema hrani – ukus, miris… S druge strane, neka djeca će zbog manjka senzornih sposobnosti u procjenjivanju ukusa i strukture hrane trpati u usta prevelike količine hrane odjedanom kako bi dobila tu povratnu informaciju. Problem je što djeca na taj način ne mogu dovoljno prožvakati hranu, što može dovesti do probavnih smetnji (bol u stomaku, povraćanje, zatvor). Takođe, djeca zbog toga ne vole da jedu mekanu hranu kao što su pire od krompira, sir, spanać i slično, jer u ustima ne dobijaju željenu informaciju o njegovoj strukturi i automatski im ne odgovara.

3. Mehanički razlog – Roditelji svakako treba da uzmu i u obzir sažvaće li dijete dovoljno hranu. Dijete obično počne da pljuje hranu koju ima već u ustima neko vrijeme, počne da se guši hranom, pljuje napola sažvaknu hranu, i na kraju povrati hranu koja ne izgleda dovoljno sažvakanu. Svakako treba uzeti u obzir djetetov uzrast u kojem se problemi s gutanjem mogu javiti. Na primjer, to je uzrast do dvije i po godine. Upravo zbog straha da će povraćati i gušiti se s hranom, može početi da odbija hranu.

4. Nedostatak rutine – Kod djece se sve vrti oko rutine, pa tako i kada je u pitanju ishrana. Ako roditelji ne uspostave rutinu redovnih obroka u određeno vrijeme, sigurno će doći do poremećaja u ishrani, odnosno neće htjeti da jede kada će za to biti vrijeme.

5. Faze razvoja – Mnogi se roditelji preplaše kada njihovo dijete s oko godinu i po ili dvije godine, prestane da jede sve što mu se stavi na tanjir, i počinje birati i odbijati hranu i zahtijevati samo onu omiljenu. Roditelji tada u nadi da dijete nešto pojede vrlo često popuste djetetu, i odustaju od dosadašnjih navika i rutina, što na kraju rezultira vaspitavanjem izbirljivog djeteta, što može trajati godinama, a neke će navike ostati i cijeli život. Sva djeca prolaze kroz faze razvoja, pa će svi prije ili kasnije ispitivati svoje granice.

Treba reagovati ako dijete počne u potpunosti da odbija hranu. Tada je vjerojatno u pitanju neki drugi uzrok.

Izvor: Žena.hr

Podijeli ovaj post

Google1

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*