Izgradite dobre navike u ishrani svog djeteta od prvog dana

ishrana2PIŠE: Aleksandra, CreACTIVE blog

Da li smo mi u potpunosti odgovorni za izgradnju zdravih prehrambenih navika kod naše djece, ili ponekad valja poslušati i njih i njihove potrebe po pitanju ishrane? Iz sopstvenog iskustva naučila sam da je najbolje rješenje kada se kombinuju oba faktora.

Roditelj je taj koji u velikoj mjeri utiče na izgradnju dobrih navika u ishrani svog djeteta, ali to ne treba nikad da bude na silu. Korisno je da usput slušamo i potrebe djeteta za količinom i vrstom hrane koju želi i da uklonimo stalnost straha da nam je dijete gladno i bolesno. Ukoliko je dijete aktivno i raspoloženo, ukoliko lijepo napreduje i nema drugih pokazatelja da je bolesno, vjerovatno radimo pravu stvar. I vjerovatno i dijete želi nešto da nam kaže po pitanju svoje ishrane. Potrebno je samo oslušnuti šta je to, i da li to ima smisla i primjenljivost u praktičnom smislu.

Korisni savjeti za zdravu ishranu djece

Ja sam se ishrani svog djeteta puno posvetila i tim povodom sam iščitala puno različitih izvora i učlanila se u mnoge grupe u kojima razmjenjujem iskustva sa drugim mamama. Kako sam u tom svom učenju nailazila na puno oprečnih informacija, odlučila sam da izaberem samo jedan izvor kog ću se držati kako više ne bih lutala. U pitanju je FB grupa Zdrava hrana za naše bebe i, ako već niste, pozivam vas da joj se odmah priključite. Grupa broji nekoliko desetina hiljada članica koje na dnevnom nivou razmjenjuju ideje, jelovnike i recepte za zdrave obroke mališana i cijele porodice. I to nisu samo mame koje tek tako razmjenjuju iskustva, već one prate osnovne smjernice koje su date od Svjetske zdravstvene organizacije. A po meni je to vrhovna instanca svih medicinskih izvora.

Ovo su neki zaključci do kojih sam ja došla uvodeći čvrstu hranu svom djetetu i spremajući mu obroke već godinu i po dana. Možda će vam pomoći da razriješite neke svoje nedoumice.

Valja pratiti ponašanje i potrebe djeteta i u odnosu na njih odrediti vreme uvođenja čvrste hrane.

Prosječan srpski ljekar će forsirati uvođenje čvrste hrane već u 4. mjesecu. Ne znam zašto je to tako i zašto se žuri, jer se naša djeca ni po čemu ne razlikuju od ostale djece u svijetu, a poznato je da SZO preporučuje uvođenje čvrste hrane tek oko 6. mjeseca. Bez obzira da li dojite svoju bebu ili ne. Digestivni sistem bebe u 4. mjesecu još nije dovoljno razvijen i beba još ne zna da sjedi u 4. mjesecu. Da li vi jedete ležećki ili sejdećki?

Ovo su znaci koji vam mogu reći da li je Vaša beba spremna za uvođenje čvrste hrane:

– Može da sjedi.
– Može samostalno da drži glavu i da kontroliše pokrete glave.
– Pokazuje interesovanje za hranu i obroke, pokušava da žvaće.
– Ne izbacuje jezikom hranu koju joj stavljate u usta (taj refleks „plaženja jezika“ je čest znak da vaša beba još nije spremna za čvrstu hranu, jer joj digestivni aparat nije dovoljno dozreo).
– Ima razvijen „hvat pincete“ – hvata hranu prstom i kažiprstom.

Moj sin je npr. „hvat pincete“ razvio tek mnogo kasnije, ali je sve ostale znakove pokazivao baš oko 6. mjeseca, te smo tada i uveli čvrstu hranu i lijepo je išlo.

Ne žurite, ima vremena za pravljenje čvrstih obroka i prevazilaženje različitih izazova u istom.

Majčino ili adaptirano mlijeko su bolji od kravljeg mlijeka, naročito u prvoj godini bebinog života.

Za majčino mlijeko se zna da je bolje od bilo kog drugog mlijeka, ali mnoge majke koje bebi daju adaptirano mlijeko poslije nekog vremena pomisle da je bolje da ga zamijene kravljim. Nemojte to raditi! Kravlje mlijeko nema dovoljno nutrijenata koji su potrebni bebi u prvih godinu dana, te bez brige nastavite da dajete bebi adaptirano mlijeko, kao glavnu hranu u prvoj godini

Gvožđa nema samo u mesu.

Ovu stavku sam stavila zasebno da bih pokušala da razbijem jedan čest mit, naročito kada su u pitanju mala djeca: Gvožđa ima isključivo u mesu. Ovakvo uvjerenje može biti čak i pogubno za nedozreli dječiji organizam, kada na primjer ljekari savjetuju majku da još u četvrtom mjesecu pod hitno krene sa uvođenjem čvrste hrane i to isključivo crvenim mesom i džigericom, zato što će beba u suprotnom bolovati od anemije. Bez želje da ovde omalovažavam ljekare i njihovu struku pozivam vas da uključite zdrav razum: da li vi jedete meso i isključivo meso svaki dan? Ja ne, zato što mi organizam ne ište da svaki dan unosim meso i zato što gvožđe unosim i kroz mnoge druge namirnice: zeleno povrće, žitarice u cijelom zrnu, cveklu, mahunarke, ribu, orašasto voće, sušeno voće. Zašto bih onda još nedozreo organizam malog djeteta bombardovala unošenjem isključivo mesa na tako malom uzrastu?! Dakle, meso je OK, ali nije jedini izvor gvožđa.

Nemojte prisiljavati dijete na hranu/određenu namirnicu.

Iako biste voljeli da vaše dijete jede ono što ste zamislili ili što mislite da bi mu trebalo, ponekad ta vaša dobra namjera neće moći da se realizuje zato što mališa prosto ne želi to da pojede. U tom trenutku ili nikad. Ako ga silite ili uslovljavate da nešto pojede, povećavate rizik da kod djeteta izgradite averziju prema toj namirnici/jelu. Ono što možete uraditi je da smislite način na koji neku namirnicu možete „podmetnuti“ a da dijete ni ne primijeti. Odlično rješenje za „neželjena“ voća ili povrća su smutiji ili kaše, u kojima npr. može dominirati neki ukus koji vole, pa namirnicu koju ne vole neće ni primijetiti. Ako je u pitanju konkretno jelo koje ne vole, možete se posvetiti lijepom dekorisanju tog jela. Na primjer, napravite čitava umetnička djela u djetetovom tanjiru i onda napravite igru da prvo jede „sunce“, pa „drvo“ iz tanjira itd.

Ako želite da vam dijete usvoji zdrave prehrambene navike, morate ih prvo vi usvojiti.

Uvođenje zdrave i balansirane ishrane kod djeteta je odlična prilika da istu uvedete i kod vas. Ukoliko vi svaki dan jedete pljeskavicu za ručak, a picu za večeru, teško da će vaše dijete htjeti da jede brokoli. Mi smo osnovni model u životu djeteta, kako za ponašanje uopšte tako i za ishranu.

Ukoliko ste planirali da promijenite neke svoje navike u ishrani, eto odlične prilike da to učinite zajedno sa svojim djetetom.

I dijete je individua baš kao i vi, tako da će i ono vremenom razviti preferencije ka određenim namirnicama/vrstama hrane.

Ovo posebno teško pada majkama čija djeca jedu „lijepo“ od prvog dana. Čim tamo negde oko druge godine počnu glasno da izražavaju svoj stav, nemojte se iznenaditi ako odjednom počnu da bojkotuju neku hranu koju su do tada voljeli, ili joj se barem nisu protivili. Nemojte odmah katastofizirati. Polako. Probajte prvo da pronađete način na koji će opet zavoljeti tu hranu. Promenite način serviranja, način pripreme ili napravite pauzu sa čestim serviranje tog obroka – možda se dijete prezasitilo.

A možda jednostavno ne voli neki ukusu ili namirnicu iz obroka koji ste mu spremili, a sad je naučio da vam to i kaže. Pa ni vi ne volite sva jela. Ni vi ne jedete baš sve. Sigurno i vi imate jela i namirnice koje favorizujete. Zašto tako ne bi i vaše dijete?

Podijeli ovaj post

Google1

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*