Sa alergijom na Vi

alergijaPIŠE: Kata Granata blog

Prije malo više od godinu dana saznali smo da je naš stariji sin osjetljiv na gluten. I to, ne na onaj moderan način, kada je to IN, kada misliš da je potrebno izbaciti ga iz ishrane da bi bio zdraviji, da bi smršao i sve ostale novotarske poluinformacije, koje te čine “pametnijim”. Već na onaj način, kada ti na očigled dijete mršavi, ima glavobolje, bolove u nogama, grčeve u stomaku zbog kojih završi kod hirurga, zbog kojih plače neutješno, zbog čega ima obilne i netipične stolice i sl. Na našu sreću, prosta dijeta, koja podrazumijeva izbacivanje glutena iz ishrane dovela je do brzog i očiglednog oporavka. Ono što je ostalo posle olakšanja da ipak nije u pitanju celijakija ili slično ozbiljnije oboljenje, jeste moja suzdržanost. Iako mi je lako da pričam i pišem o svemu što se tiče mene, toliko mi je teško da pričam o djeci, sa problemima sa kojima se susrijeću. Mama koja je skupila hrabrost da ispriča kako izgleda borba sa alergijama sa kojima se svakodnevno suočava njen mlađi sin a i ona sama je, moja drugarica Snežana.

Snežanu sam upoznala sasvim slučajno i iz više puta. Ona je moja komšinica, mama dva dječaka, blogerka i žena koja se svakodnevno bori sa činjenicom da njen dvoipogodišnjak ima ozbiljne alergije na mlijeko, gluten, jaja. Njen blog Mama i dete  je pun praktičnih savjeta koji se tiču mamećeg domena. Snežana je pametna, borbena i sposobna žena, jedna od onih mama koje se trude da nešto promijene, kako za sebe, tako i za druge.

Sa alergijom na Vi – Mama i dete

Kad se samo sjetim strašnog stanja u kojem se moj bebac sa tek tri mjeseca i 4 kilograma težine našao, ne znam odakle da počnem. I dalje mi se grlo steže, odvraćam pogled da ne zaplačem kad pričam. Zaplačem se pred osobom sa kojom drugi put pijem kafu, pred drugaricom koja je došla na odmor iz pečalbe, pred novim doktorom koga upoznajem sa istorijom bolesti. Još gore mi se čini kada ne pričam o tome. Rijetko kad dozvolim sebi da ostanem sama, jer tada to nije plač, to je bol koja prožima cijelo tijelo, vrelina u grudima, grebanje grla.

Sve je počelo tri mjeseca posle najradosnijeg dana, od kad sam rodila to malo bezgriješno biće. Počelo je crvenilom oko usana. U prvi mah sam pomislila da je ekcem i to mi nije bilo strano, imam iskustva sa prvim djetetom. Ali plikovi i crvenilo su krenuli da se šire po licu i po cijelom telu. Koža je svrbjela i bila sva u ranama od češanja.

Mada je uglavnom htio da se nosi, konstantno tražeći utjehu, teško je bilo izaći napolje, u šetnju. Ljudi zastanu da vide bebu u kolicima, prilaze sa osmjehom na licu, ali vidjevši ga takvog, mijenjaju izraz u sažaljivu facu. Ili zgroženu. Onda ja objašnjavam da je ekcem, a oni se čude kako sam uopšte takvo dijete izvela napolje, može da uplaši drugu djecu. Ne pretjerujem. Svašta je bilo.

Agonija traženja dijagnoze trajala je dva mjeseca. Pedijatri me nisu upućivali kod specijalista, već u infektivnu izolaciju. Sama sam otišla kod alergologa. Urađen je prick test, bockanje na alergene – rezultati negativni. Kasnije sam saznala, da je i to moguće, čak iako je osoba alergična, ukoliko je koža tretirana kortikosteroidima ili je pacijent bio pod terapijom antihistaminikom. Kod nas je bilo i jedno i drugo. Naravno, tada nisam znala da je potrebno prekinuti konzumiranje istih da bi rezultati bili tačni. Ljekari su mi na kašičicu davali sve informacije. Dodatna otežavajuća okolnost bila je da kod beba i djece mlađe od tri godine ta analiza ne daje relevantne rezultate. Ponovili smo isti test, ali je i drugi put bio negativan. Onda smo o našem trošku po preporuci alergologa odradili spektar analiza iz krvi na Torlaku. Tek kad su stigli rezulati, vidjeli smo apsurd tih analiza, jer one pokazuju da postoji alergija, ali ne ukazuje na specifičnu namirnicu. Dijete crveno, ne jede ništa sem mlijeka. Kasnije se utvrdilo da je sve vrijeme pio mlijeko na koje je alergičan. Treća analiza koju smo uradili, je poslije dva mjeseca agonije, dala konačne rezultate. To je analiza iz krvi na panel pojedinačnih nutritivnih alergena, ima ih dvadesetak i radi se u privatnim laboratorijama. Tek mjesecima kasnije smo saznali da se takva analiza radi i na Institutu za majku i dijete. Analize su pokazale alergiju na gluten, mlijeko, jaja, soju, kikiriki, kao osnovne i jake alergene, i slabije promjenljive alergije na pasulj, jagode, grašak, morske plodove.

Mnogi misle da to nije bolest, kažu, to je pojava. Neki umiju da kažu, bar se zdravo hrani, ali se uglavnom čude šta on uopšte jede. Neznanje i nerazumijevanje je prisutno sa svih strana. Od strane zdravstvenog sistema, od svih društvenih i državnih institucija koje bi trebalo da su najodgovorniji. Netolerancija. Diskriminacija.

Često tešim sebe tražeći prednosti koje takva ishrana može da ima. Pa i Novak je najbolji teniser jer ne koristi gluten i ne pije mlijeko. Bar neće nikada jesti brzu hranu, pizze, svakakve prehrambene, lijepo upakovane proizvode čija se reklama vrti 117 puta dnevno i čiji džingl i on sam obožava i veselim okicama me pita hoću li da mu kupim to GMO đubre. I šta je radim? Nekad mislim treba da zna – pa mu kažem da ne smije, da će povraćati, da će ga boljeti jezik i svrbjeti koža, a on počne da plače jer ga mama odbija, ali plače i jer zna da ne smije. Pa mu onda sledeći put odgovorim da ću mu kupiti, a duša me boli. Ponekad mu i dam da proba nedozvoljeno, a onda se moj suprug ljuti, jer se sjeti kako se nesnošljivo do ranjavanja češao prošli put kad je probao speltin korn fleks.

Naša borba je tek počela. Redovno provjeravamo da li su se alergije smanjile. Ima napretka. Znam da će biti sve bolje, ne želim da razmišljam o drugim bolestima koje se povezuju sa alergijama i atopijskim dermatitisom i bodrim sebe svaki dan kada pred obrok mislim šta sad?

Počela sam i borbu sa predškolskom ustanovom i Sekretarijatom za obrazovanje i dječiju zaštitu jer već godinu i po dana ne obezbjeđuju nijedan obrok mom djetetu. Naplaćuju punu cijenu bez obzira što mu donosimo hranu od kuće. Njegova ishrana košta i do 200 puta više od obične, a njihovi pravilnici ne obuhvataju takvu socijalnu kategoriju. Za sada svi ćute i prave se ludi. U našem glavnom gradu dijete sa alergijom nije dobrodošlo u društveno – vaspitne institucije, ono je diskriminisano po Ustavu, po Zakonu o pravima djeteta, Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju i ko zna sve pod kojim osnovama.

Najbolji savjet koji sam dobila od kada se nosimo sa ovim je pravljenje zen atmosfere u domu i smirenost 24 sata, za moje dijete i porodicu. Svaki dan jeste izazov, ali imamo najveće zadovoljstvo, kako volimo da ga zovemo, bezrazložno srećno biće, sa okicama koje sijaju kao dijamanti.

 

Podijeli ovaj post

Google1

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*