Metoda “beba vođa dohrane”opovrgava praksu da se djeca dohranjuju kašicama

baby-led-weaning-Broccoli+Hummus2

 

Gill Rapley autorka je knjige Beba vođa dohrane koja opovrgava mit o tome da djecu trebamo dohranjivati kašicama i pokazuje zašto je uvođenje čvrste hrane i dopuštanje djetetu da njom eksperimentiše najzdraviji mogući put djetetovog razvoja.

Rapley je godinama proučavala prehrambene navike i razvoj djece. Više od dvadeset godina radila je kao zdravstveni savjetnik, a bila je i babica i dobrovoljna savjetnica za dojenje. Živi u Kentu sa suprugom i ima troje odrasle djece koja su joj nekada pokazivala kako im nije potrebna nikakva pomoć u prelasku na čvrstu hranu.

“Sve što djeca mogu naučiti igrajući se najboljom (i najskupljom) edukativnom igračkom takođe mogu naučiti samostalnim hranjenjem”, smatra autorka knjige koja je razvila teoriju samostalnog odvikavanja djece od dojenja proučavajući njihovu razvojnu spremnost.

Kako ste razvili teoriju samostalnog odvikavanja djeteta od dojenja?

Metoda BVD podržava dojenje umjesto tradicionalnog hranjenja kašikom, jer u toj metodi ne pokušavamo zamijeniti uzimanje mlijeka (majčinog ili adaptiranog) prelaskom na čvrstu hranu prije nego što dijete to poželi. Naziv baby-led weaning postao je poznat širom svijeta i često izaziva zabune u prevodu, zato radije koristim izraz ‘uvođenje čvrste hrane’.

Teoriju o spontanom prelasku na čvrstu hranu, kada sama beba određuje trenutak prelaska, razvijala sam dugi niz godina. Iskustvo i spoznaje koje sam stekla kao zdravstvena radnica naučili su me da bebe s navršenih otprilike šest mjeseci postaju sposobne za samostalno žvakanje hrane, za podizanje hrane prstićima i prinošenje hrane ustima (I ne samo hrane već uglavnom svega što im se nađe na putu!). Dok sam radila kao zdravstvena radnica, u periodu od 1980. do 1990. preporuke zdravstvenih organizacija bile su da se dohrana čvrstom hranom uvodi od četvrtog mjeseca djetetova života pa su hranjenje na kašiku i usitnjavanje hrane u kašu bili neophodni prvih nekoliko mjeseci uvođenja dohrane. Kada su se preporuke svjetskih zdravstvenih organizacija 2002. godine promijenile, kad je propisano da s takvom dohranom ne treba započinjati prije šestog mjeseca, počela sam propitivati jesu li kašike i kašice zaista potrebne. Istraživanje koje sam provela za svoj magistarski rad pokazala su da su bebe već od šestog mjeseca života sposobne same prinositi i žvakati komade hrane, ako im se za to pruži prilika. Trenutno pišem doktorat u kojem pokušavam dokazati tezu o štetnosti hranjenja na kašiku i usitnjavanja hrane u kašice, jer tako remetimo dječje prirodne nagone, što dovodi do čestih poremećaja u ishrani.

Kada ste posumnjali u to da se djeca opiru?

Dok sam tokom godina obilazila brojne porodice kao zdravstvena radnica, srijetala sam roditelje čija su djeca u uzrastu od otprilike osam mjeseci uporno odbijala svu hranu koja im se nudila kašikom. S druge strane, istu bi hranu rado prihvatala ako im se ponudila u obliku komadića koje sami trebaju podići. Tako sam došla do zaključka da nije problem u hrani nego u procesu hranjenja i načinu dohrane. Kad su roditelji dopuštali bebama da same biraju i da se same hrane, uvijek bi razdragano pojele veliku i raznoliku količinu hrane. Zato sam počela ohrabrivati roditelje da daju djeci veću slobodu pri hranjenju, umjesto da svi čekaju da nastane problem.

Prelazak na čvrstu hranu vjekovima je bio jednostavna i “prirodna” stvar. Kako je došlo do toliko poteškoća u vezi s dohranom u savremenoj dobi i zašto je na zapadu postalo uvriježeno mišljenje da je hranjenje na kašiku uobičajen način dohrane?

Ne znam pravi odgovor na to pitanje, ali pretpostavljam da postoje tri glavna razloga za nastanak današnje situacije.  Prvi je nepotrebna „medikalizacija“ porođaja i brige za bebe u prvim satima i mjesecima, razvijena tokom posljednjih nekoliko vjekova. Ljekari određuju kako bi se bebe trebalo roditi, hraniti i odgajati.  Zatim, tu je i ‘uspon’ industrije adaptirane prehrane, koji se ubrzo pretvorio u unosnu proizvodnju ‘gotove’ hrane za bebe.
Na kraju, i nedostatak istraživanja koja ukazuju na to da je prerano započinjanje s uvođenjem čvrste hrane štetno za djecu. Ta su se istraživanja pojavila tek nedavno. Svi ti aspekti doprinijeli su manjku znanja i vjere u čin dojenja i uvjerenju da majčino mlijeko treba zamijeniti dodacima što je brže moguće.

Koje su prednosti metode ‘beba vođa dohrane’ (Baby led-Weaning)?

Ukratko, metoda BVD čini prve obroke zadovoljstvom i za bebe i za roditelje. Dopuštanje bebama da same biraju što će i u kojim količinama jesti, znači da zbog hrane više ne vode bitke. Obroci su jednostavniji za pripremu, jer svi dijele istu hranu (uz uslov da je hrana sigurna za bebe i da ne sadrži velike količine šećera ili soli). Roditelji mogu jesti uz bebe umjesto da se njihovi obroci hlade dok pokušavaju bebu nahraniti  ‘na kašiku. Nuđenje hrane u obliku izvornih, odvojenih djelova (a ne kao samljevene kašice), olakšava roditeljima i bebama da saznaju koju hranu dijete voli, a koju odbija.

Zajednički obroci ujedno pružaju bebi mogućnost da imitacijom nauči kako se ponašati za stolom i takođe pomaže bržem razvoju verbalnih vještina. Opipavanje hrane prstima razvija finu motoriku i pomaže bebama da se upoznaju s različitim teksturama i oblicima. S obzirom na nedavni početak istraživanja, još ne raspolažemo podacima o dugoročnim koristima metode BVD, ali postoje brojni pokazatelji o njenim prednostima. Ona pomaže:

– u smanjenju izbirljivih ili ćudljivih prehrambenih navika;
– u poboljšanju kvalitetnih navika za cijeli život;
– u sprječavanju gojaznosti;
– u poboljšanju respiratornog i dentalnog zdravlja (podsticanjem ispravnog razvoja vilice i nepca žvakanjem hrane, umjesto automatskog gutanja samljevenog sadržaja).

Kako obroke učiniti zabavnima i za djecu i za roditelje?

U pitanju se pretpostavlja da jedenje nije zabavno, osim ako ne učinimo dodatne napore! Zapravo, mislim da većina beba i djece spontano uživa u obrocima i hranjenju, ako oni nisu pretvoreni u stresne događaje. Većina odraslih više voli da jede u društvu, sami se hrane te je bitna stavka da sami i odlučuju o tome što žele jesti, kojim redoslijedom, o količini i brzini koja im odgovara. I nama bi obroci bili grozni da nam se sve te stavke zabrane. S bebama je ista stvar. Bebe kojima je dopušteno da se same hrane, prema njihovom ritmu i u društvu drugih članova porodice, biće zadovoljne prvim iskustvima dohrane i radovaće se obrocima. Samo trebamo prestati pretvarati jedenje u neugodno iskustvo i poštovati njihove sposobnosti, u skladu s njihovim razvojem, kao i njihove potrebe i specifične apetite. Isto radimo i s odraslima.

Prema Vašim saznanjima, utiče li način na koji se dijete hrani u najranijem uzrastu na njegov odnos prema hrani kroz cijelo djetinjstvo, a zatim i u odrasloj dobi?

Postoje istraživanja koja dokazuju da navike i preference ostvarene u djetinjstvu prevladavaju u odrasloj dobi. Teško je ukazati na samo jedan razlog, ali užitak u jelu i ‘zbližavanje’ s hranom igraju veliku ulogu. Danas takođe znamo da nagovaranje djece da jedu hranu koju ne vole, bilo metodama ucjene bilo podmićivanjem, dugoročno ima suprotan učinak, iako se možda čini da trenutno djeluje. Izlaganje djece raznolikim namirnicama, bez pritiska ili stresa da ih moraju probati, čini se kao najbolji način za razvijanje zdravih prehrambenih navika.

Kakva je praksa što se tiče dojenja i dohrane u evropskim zemljama i u Engleskoj, gdje Vi živite?

Pristupi prehrani beba jako variraju u evropskim zemljama. Procenat dojene djece je najniži u Engleskoj. Većina engleskih beba proba majčino mlijeko, ali već u prvih sedam dana života ono se zamijenjuje adaptiranim mlijekom. U uzrastu od šest mjeseci manje od četvrtine hrani se majčinim mlijekom, a samo jedan posto cijele populacije hrani se isključivo majčinim mlijekom. Uobičajena praksa u Engleskoj je i dalje uvođenje dohrane u uzrastu od četvrtog do petog mjeseca. Prva hrana su kašice, a zatim se postupno prelazi na „gušću“ i kaloričniju hranu. Te faze ne postoje u metodi BVD i upravo je zbog toga većini roditelja ta metoda privlačna.

U Engleskoj još nije prihvaćen UNICEF-ov međunarodni pravilnik o marketinškoj prezentaciji proizvoda koji su zamjena za majčino mlijeko. To znači da je proizvođačima adaptiranog mlijeka i dalje dopušteno na proizvodima da napišu da se preporučaju već od četvrtog mjeseca. Takve oznake otežavaju posao zdravstvenim radnicima koji se sve više trude prenijeti poruku o važnosti isključivog dojenja do šestog mjeseca bebinog života. S druge strane, istraživanja pokazuju da su roditelji koji uvode metodu BVD skloniji čekati do šestog mjeseca, jer bebe do tog uzrasta ionako nisu sposobne unositi hranu same pa im ta odluka pomaže da se odupru i drugim lošim uticajima.

Koji bi bili Vaši glavni savjeti novim roditeljima, u vezi sa hranjenjem djece, ali i generalno?

Vjerujte svojem djetetu. Pustite da vas vode djetetovi nagoni, imajte povjerenja u sposobnosti djece i poštujte njihove apetite.

Pokažite djetetu da je dobrodošlo za porodičnim stolom. U praktičnom smislu to znači:

– pripremajte zdrave obroke za cijelu porodicu i birajte namirnice prikladne za bebin uzrast;
– prekrijte pod ispod stolica (da bi hranu koja padne mogli vratiti na sto) i pripremite odjeću koja se može isprljati (ili hranite bebu samo u pelenama);
– neka dijete sjedi uspravno (u stolici ili u vašem krilu);
– ponudite bebi istu hranu koju za stolom jedu odrasli, ali u većim komadima, kako bi ih beba s lakoćom mogla primiti u ruku i prinijeti ustima;
– omogućite djeci da istražuju hranu različite teksture i da ju pobaju kad su za to spremni;
– razgovarajte za stolom i uključite bebu u razgovor;
– pustite bebi da sama pokaže kad joj je dosta sjedenja za stolom ili jedenja.

Važno je o obrocima razmišljati kao o mogućnostima za igru i učenje, a ne isključivo za ishranu. Nemojte očekivati unos velikih količina hrane ili odbacivanje mlijeka u prvih nekoliko sedmica. Prvi mjeseci služe samo za upoznavanje s čvrstom hranom. I dalje dojite ili bebi nudite adaptirano mlijeko kad god poželi. Pustite mu da samo odluči kada će napraviti potpuni prelaz na čvrstu hranu.

Vjerujte svojem djetetu.

Izvor: Harfa

Podijeli ovaj post

Google1

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*