Štetnost soli i šećera u bebinoj ishrani

solPIŠE: Dr Ivana Veljić

Cilj roditelja je ukorjenjivanje zdravih navika djeci, između ostalih i onih u vezi sa ishranom. Želimo da naša djeca zavole voće, povrće, integralne žitarice i slične namirnice, kako bi bila što zdravija, kako u dječjem, tako i u odraslom dobu. Verujem da ne postoje zabranjene namirnice, nego samo one koje su u svakodnevnoj ishrani poželjne ili nepoželjne. Među nepoželjnijima tokom prve godine bebinog života je so.

Pod pojmom soli obično podrazumijevamo kuhinjsku so, NaCl.  Morsku, jodiranu, naravno. Ova so je zbog dodatog joda korisna u sprječavanju razvoja oboljenja štitne žlijezde, koje se odlikuje smanjenim stvaranjem njenih hormona, koji su jedan od glavnih regulatora našeg metabolizma. Dakle, kuhinjska so je bitan dodatak ishrani, Ali u vrlo malim količinama i ne tokom prve godine života. Sastojak soli koji zapravo pravi problem, jeste natrijum (Na), elektrolit koji je već prisutan u brojnim prirodnim namirnicama (povrće, mleko… ima ga čak u različitim količinama i u flaširanim vodama! ), a fabričkim proizvodima se dodaje u cilju poboljšanja njihovog ukusa, najčešće u formi natrijum glutaminata, ali i drugih natrijumovih soli. Bebini bubrezi nakon rođenja postepeno funkcionalno sazrijevaju, i ne mogu da „se izbore“ sa velikom količinom ovog elektrolita ( majčino mlijeko je idealna hrana za bebe tokom prvih 6 mjeseci života,i zbog toga što sadrži najmanje ovog elektrolita ). Sa uvođenjem nemliječne hrane, povećava se i unos natrijuma koji se već nalazi u namirnicama, zbog čega nema potrebe da dodajemo i kuhinjsku so. Tokom prve godine života, ukupna količina soli koja nije štetna za bebine bubrege iznosi do 1g na dan, a od prve do treće godine do 2g.

Unošenje veće količine soli može dovesti do oboljenja bubrega i povišenog krvnog pritiska i posljedičnog oboljenja srca. Velika količina šećera štetna je za zube, može dovesti do dijabetesa i gojaznosti, sa brojnim pratećim oboljenjima. Štetni efekti ove navike ne moraju se ispoljiti u djetinjstvu, nego u starijem životnom dobu.

Kada govorimo o šećeru, šećer koji je organizmu, a naročito mozgu, potreban je glukoza, a nju organizam može dobiti ili sintetisati iz raznih namirnica, voća, žitarica, pa čak i mlijeka, samim tim njegovo dodavanje hrani nema nikakvo opravdanje. Korisno je samo to što će trenutno „navući“ dijete na hranu kojoj ste ga dodali, moć koju koriste brojni proizvođači hrane, dodajući šećer i namirnicama u kojima ga ne biste očekivali. Kasnije je vrlo teško djetetu objasniti da je zdravije pojesti nezašećerenu voćku.

Nezašećereni obroci nisu bolji „samo“ kada je zdravlje zuba u pitanju ( nikako nije zanemarljivo, jer smo „nacija bolesnih zuba“,  a zdravlje zuba ima veliki uticaj na cjelokupno zdravlje ), nego i zbog stvaranja zdravih navika u cilju sprječavanja razvoja gojaznosti, razvoja šećerne bolesti i sl. Epidemija dječje gojaznosti jedna je od vodećih briga pedijatara širom svijeta, a nažalost i u našoj zemlji, jer vodi do ranog razvoja brojnih poremećaja koji su ranije bili „rezervisani“ za odrasle ( prije svega povišen krvni pritisak, oboljenja kardiovaskularnog sistema, metabolički i hormonski poremećaji… ).

Gotova hrana za bebe

Možda neočekivano, ali ova hrana je „puna“ šećera i soli, zato pri izboru obratite pažnju na deklaraciju na kojoj piše tačan sastav. Nivo soli može biti označen i kao nivo natrijuma ( Na ) ( 2,5g soli jednako je 1g Na ). Visok nivo soli je preko 1,5g/100g hrane ( 0,6g Na/100g ), a nizak  je ispod 0,3g soli/100g ( manje od 0,1g Na ). Što se šećera tiče, velika zastupljenost iznosi preko 15g/100g hrane, a mala ispod 5g šećera/100g. Čak i ako vodite računa o izboru hrane sa malim količinama soli i šećera, ne zaboravite da se količine unijete tokom jednog dana sabiraju! Ukoliko sami pripremate bebi hranu, količina soli i šećera koje ona unosi je pod vašom kontrolom.

Koju hranu treba izostaviti sa bebinog menija?

  • „Grickalice“- čips, flips…kako god da se zovu, zapravo su samo masna, slana alternativa hrani, brzo će zasititi vašu bebu, ali samo fizički, jer u nutritivnom smislu ne sadrži apsolutno NIŠTA što je potrebno malom organizmu koji se nalazi u periodu najintenzivnijeg rasta ( da ne ulazimo u dalje komplikacije koje podrazumijevaju vrhunsku vještinu kojom ćete navesti dijete da ipak zagrize brokoli umjesto čipsa ).

U makrobiotičkim radnjama postoje zdravije alternative, poput pirinčanih kolača i integralnih sendviča i sl.

  • Gotova, instant jela – bilo da su konzervirana, dehidrirana ili zamrznuta, uvijek sadrže velike količine soli i šećera, i nikako nisu pogodna za bebe i malu djecu.
  • Slatkiši – divno su upakovani, brižljivo poređani na najuočljivije police i naša djeca ih obožavaju, ali nažalost, takođe ne sadrže ništa korisno. Uz malo truda, nije ih baš toliko teško izbjeći, kao što se čini, a ako ih ipak dajete svom mališanu, najbolje je da to učinite nakon ručka, na taj način će veća količina pljuvačke umanjiti štetno dejstvo na zdravlje zuba.
  • Gazirani napici – sadrže VELIKE količine šećera, ali i soli, tj. natrijuma.
  • Voćni sokovi – sadrže velike količine šećera i kiseline, što oštećuje zubnu gleđ. Ako dajete bebi sok, najbolje da bude svjež, sa povrćem, razblažen, i da to činite tokom ručka ( naročito ako se hranite vegetarijanski ), kako bi „preuzimanje“ gvožđa iz hrane bilo što efikasnije. Količina ne bi trebalo da prelazi 120ml na dan, i beba nipošto ne bi trebalo da ga pije tokom noći, niti pred spavanje.

Bez pretjerivanja…     

Sve prethodno navedeno ne znači NIKADA i NIŠTA što nije posebno pripremljeno za bebu! Kako vaša beba raste postepeno ćete je privikavati na „porodični meni“, da bi, kada se steknu svi preduslovi ( prije svega dovoljan broj zuba i umijeće žvakanja hrane ( a to se vježba! ) da bi beba jela sve što i ostali članovi porodice. Uzrast u kome se to dešava krajnje je individualan, ali ni kod „zubatih“ i naprednih, vještih beba ne bi trebalo da bude prije punih godinu dana (zbog razloga o kojima se i diskutuje u ovom tekstu ). Prosječan uzrast je od 13,14, pa do 18 mjeseci. Što je vaša kuhinja „blaža“ i više u skladu sa načelima zdrave ishrane, to je ranije možete ponuditi bebi. Naravno, ukoliko se u vašem domaćinstvu priprema „teška“ i začinjena hrana, bolje je što duže nastaviti sa odvojenim pripremanjem, ako se na ukus ostalih ukućana već ne može pozitivno uticati.

Izvor: Moj pedijatar

Podijeli ovaj post

Google1

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*