Kako djeci možemo poboljšati navike u ishrani?

namcorkoVećina prehrambenih navika se stiče u djetinjstvu, a najveći uticaj imaju roditelji – od toga hoće li dijete biti izbirljivo, sklono debljanju ili možda emocionalnom prejedanju.

Iako genetika može uticati na to hoće li neko imati sporiji metabolizam, za samu gojaznost se ne mogu okriviti geni. Studije pokazuju da djeca gojaznih roditelja imaju od 25 do 50 odsto vjerovatnost da će i sami biti gojazni u odrasloj dobi, a glavni krivac su loše prehrambene navike koje su usvojili od roditelja.

Redovni doručak se povezuje s boljim uspjehom u školi, smanjenim rizikom od gojazosti i povećanim unosom vitamina te minerala. Nije dovoljno djeci govoriti o važnosti doručka, već bi i roditelji trebalo da doručkuju. Osim toga, studije pokazuju da djeca koja ne doručkuju imaju povećan rizik od metaboličkog sindroma i šećerne bolesti u starijoj dobi.

Porodice koje zajedno ručaju u slično vrijeme, time postavljaju obrazac zdrave prehrane. Osim smanjenog rizika od gojazosti u starijoj dobi, studije pokazuju da porodice koje zajedno jedu po pravilu unose više voća, povrća i zdravih nutrijenata i manje piju slatke sokove.

Prisutnost i konzumiranje junk fooda u kući djeci stvara osjećaj da je on dio normalne i prihvatljive prehrane. Zaslađena gazirana pića, slana i pržena hrana i slatkiši stvaraju zavisnost pa se u svakoj porodici trebaju jesti i piti rijetko, a najbolje je izbjegavati njihovu kupovinu. Kako potpuna zabrana može imati kontraefekt, djeci treba od samog početka objašnjavati da su štetni.

Nagrada poslasticom za napisani školski zadatak ili pospremanje sobe, ili uskraćivanje deserta zbog lošeg ponašanja ili odbijanja da jede povrće, kod djeteta stvara zbunjujući pristup prehrambenim navikama. Studije su pokazale da roditelji koji se služe hranom kao nagradom i/ili kaznom time povećavaju rizik od nastanka prehrambenih poremećaja kod djece.

Roditelji koji sami zaključe da je njihovo dijete izbirljivo i prihvataju da postoje više vrsta hrane koje ono neće da jede, time im prave “medvjeđu uslugu”. Prema studijama, takva djeca i u kasnijem životu rijetko probaju nova jela, a generalno unose manje voća i povrća. Iako dijete ne treba uporno siliti na neku hranu, pogrešno je odmah nuditi neku drugu koju želi, slažu se stručnjaci.

Roditelji koji podstiču svoju djecu na fizičku aktivnost i zdravu prehranu isvojim ponašanjem im daju pozitivan primjer, i sama poprimaju sličan životni stil, pokazuju studije. Takođe, provođenje puno vremena na kauču gledajući TV kao porodica rizik je za gojaznost u starijoj dobi. Dobre ideje su ograničavanje vremena za TV-om i zajedničke sportske aktivnosti, a djeca koja imaju TV u svojoj sobi već u uzrastu od osam godina imaju širi struk od svojih vršnjaka.

Izvor: 24.sata

Podijeli ovaj post

Google1

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*