Važnost zajedničkog porodičnog obroka

obrokJeste li znali da samo zajedničko porodično objedovanje može da poboljša djetetove loše navike, ali porodični obrok nije samo zbog toga važan u našim životima već i zbog još puno toga.

Istraživane koje je objavljeno u časopisu Pediatrics  pokazalo je da u porodicama u kojima se zajedno jede najmanje tri puta sedmično, četvrtina djece ima zdravije navike od one iz porodica koje ne jedu zajedno. Ta djeca imaju i manju šansu da postanu gojazna, jedu nezdrave namirnice, koriste štetne metode za skidanje kilograma (pilule, napici, povraćanje hrane). Iako istraživači nijesu mogli da objasne zašto porodični obroci imaju tako dobar efekat, istakli su da domaća hrana obično sadrži manje kalorija od gotove.

Porodice su mnogo više od rodbinskih odnosa. Tu je ljubav, mir, utočište, sigurna luka i oaza u koju uplovljavamo svakodnevno, poslije napornog radnog dana. Iako ponekad kada stres uradi svoje, to ne izgleda tako, ipak, jedan pogled u te oči ili onaj osmjeh uvijek bude brz podsjetnik da smo baš tamo gde treba da budemo. A tamo nema mjesta za loše vibracije.

Zajedničko pripremanje hrane i zajedničko objedovanje veoma su djelotvorne antistres terapije koje su svima dostupne. Milina koja se budi dok male ručice pripremaju nešto najslađe što ćete ikada pojesti, ili varnica koja iskri dok sa partnerom dijelite intimnu večeru, mogu biti ukusni načini za oblikovanje i produbljivanje porodičnih veza i međusobnog povjerenja.

U knjizi Iznenađujuća moć porodičnih obroka, dr. Mirjam Vajnštajn, pedijatar, objašnjava da su oni važni, jer daju djeci pouzdan pristup svojim roditeljima. Podsjećaju ih na to da porodica postoji, i da su ona dio nje. Pruža prijeko potrebno usidrenje na kraju dana, i bez riječi naglašava važnost porodice.

„U našoj kući su porodični obroci bili redovne prilike kada su se svi okupljali kao porodica, i funkcionisali kao porodica. Pričali smo o svim onim nebitnim stvarima koje su se desile u toku dana, slušali priče o davno preminulim precima, rođacima koji žive daleko, i na taj način sakupljali djelove neformalnog, ali neprocjenjivog obrazovanja. Sva djeca, a na kraju nas je bilo četvoro, odlazila su od stola sa utemeljenim nesvjesnim poimanjem sebe kao dijela rodoslova kom ćemo jednog dana dati svoj doprinos“, kazala je ona.

Prosječna večera sa porodicom se povezuje sa nižom stopom upotrebe droga i alkohola u tinejdžerskom dobu, kao i sa emotivnom stabilnošću, i drugim pozitivnim osobinama, ističe Vajnštajn.

Za odbranu porodičnog ručka, samo sa drugog aspekta, zalaže se i čuveni američki gastronom, Majkl Polan. Zbog lošeg tumačenja njegove filozofije, postao je poznat po izjavi da je „feminizam upropastio kuvanje“, i pretrpio je brojne osude raznih udruženja. Međutim, ono što je zapravo htio da kaže je da je prehrambena industrija iskoristila feminističku retoriku i ugurala se u američke domove.

„Feminizam je zahtijevao preraspodelu kućnih poslova, a industrija je zgrabila pruženu priliku. Rekli su: ’Ne svađajte se! Mi ćemo sve. Mi ćemo kuvati, da se vi ne biste više svađali.’ I tako smo svi uskočili u rješenje“, pojašnjava Polan.

Kuhinja u njegovoj porodici je napravljena tako da on, supruga i sin imaju prostora da se u njoj motaju i kuvaju zajedno. Nazivaju je centrom porodične gravitacije.

„Mi nećemo jesti sa poslužavnika, ispred TV-a, jer je sjedenje za stolom toliko važno. Tamo učimo djecu da se uklope u društvo. Da dijele. Da sačekaju svoj red. Da zastupaju svoj stav bez vrijeđanja drugih. Uče umjetnost razgovora odraslih. Porodični obrok je kolijevka demokratije“,kaže Polan.

Izvor: Detinjarije

Podijeli ovaj post

Google1

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*