Slatkiši u ishrani djece

PIŠE: Ignac Kulier, nutricionista i specijalista za dječiju hranu

slatkisiKada sva najnovija saznanja o slatkim namirnicama uzmemo u obzir, može se reći da šećer nikako nije prijatelj djece bez obzira u kojem se obliku nalazi zbo čega bi bil odobro da kao roditelji budu umjereni u davanju djeci slatkih napitaka, čokoladica, štapića, lizalica, žvakaćih guma i sličnih proizvoda.

Generalno hrana ima ogroman uticaj na zdravlje kako odraslih tako i djece iz relativno jednostavnog razloga; svakodnevno se unosi u tijelo najmanje 3 puta i to je naravno dobra prilika da u organizam uđu zdrave, ali i nezdrave namirnice.

Ako uzmemo američkiu na primjer, dobar dio stručnjaka smatra da oko 80% zdravstvenih problema te populacije ima direktnu ili indirektnu vezu s hranom i prehranom. U toj masi problema šećeri bilo u krutom ili tečnom stanju (sirupi) glavni su igrači u rušenju tjelesne hormonske ravnoteže jer stalni pritisak na jetru da luči insulin, povlači za sobom cijelu lančanu reakciju drugih činilaca, a posljedice mogu biti razne degenerativne bolesti. Što taj proces počne ranije u djetinjstvu, to su posljedice veće i neugodnije.

Šećeri su energenti, a s obzirom da tijelo nije u stanju da aporbuje odmah sve što se unese, višak mora uskladištiti jer mu tako određuje genetika. Nezgodna strana tog viška je da se on neosjetno povećava.

Ako djeca uzimaju previše slatkiša (ili im se dopušta njihovo nekontrolisano uživanje) djeca postaju gojazna, ali to je samo jedna od vidljivih posljedica. Puno su gore one nevidljive koje se događaju u organizmu, a jedna od njih je rani dijabetes.

Naime, šećeri opterećuju jetru sve dok je ne iscrpe. Kako to izgleda u praksi – napravite eksperiment s medom; uzmite nekoliko kašila uzastopno i može vam se smučitipa bolje to nemojte ni pokušavati. Iako mi od tijela želimo da napravimo poslušnu mašinu, ono to nije i reaguje ako mu nešto nije po volji.
Evo primjera; neka amazonska plemena koja još  žive bez dodira s civilizacijom i šećerom, slatko jedu svega nekoliko puta godišnje kada u šupljem drvetu nađu pčelinje saće. Tada svi jedu slatko i mnogima, a posebno djeci bude loše. Zašto? Veću količinu slatke hrane na koju tijelo nije naviklo, ne mogu svariti jer dođe do akutnog deficita hormona insulina koji transportuje glukozu do ćelija. Nasuprot tome, djeca u savremenom društvu slatkiše jedu svakodnevno i to više puta jer su lako dostupni.

Što se događa sa šećerom u tijelu djeteta? Nakon apsorpcije, nivo glukoze u krvi naglo raste i izlučeni insulin je transportuje do ćelija u tijelu gdje dolazi do konverzije u energiju; oko 50% te energije se troši odmah, oko 10% se skladišti u mišićima i jetri kao zlatna rezerva, a 40% se skuplja kao čisti višak tj. pretvara se u trigliceride odnosno u masnoću (salo). Zato se i kaže; “Energija koju ne potrošite, sjedjećete na njoj”.

Zatim se događaju zanimljive stvari; dugotrajna izloženost visokom nivou  glukoze, membrane ćelija postaju deblje, čime se gube receptori za insulin. Ćelije tako pružaju otpor ulasku glukoze, što se stručno naziva insulinska rezistencija, a to znači da se nivo glukoze u krvi diže jer se ne može potrošiti i pretvoriti u energiju. Dugotrajno visok nivo  glukoze dovodi do toga da se ona lijepi za proteine pa imamo pojavu koja se zove “glikozilacija”, a to je uvod u budući dijabetes. Ima još jedna posljedica ovakvog stanja – gubitak kalcijuma. Naravno, jedan manji dio šećera se ne apsorbuje, već može poslužiti kao dobra sredina za razvoj patogenih bakterija. Zati u vrijeme infekcija kod djece je poželjno davati što manje slatkog.

Zašto se uvijek kad je zdravlje u pitanju spominju Japanci? Pa upravo zbog zdravih prehrambenih navika tj. umjesto crvenog mesa jedu ribu i umjesto konzumnog šećera često koriste prirodni zaslađivač – steviju. U našim uslovima prehrambene navike su obrnute; obožava se crveno meso i konzumira se mnogo šećera. A djeca slijede navike svojih roditelja. Zbog toliko slatkog u dnevnoj prehrani, javlja se i karijes.

Izvor: Coolinarika.com

Podijeli ovaj post

Google1

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*