Kako roditelji utiču na izbor i unos hrane kod djece

povrcenecedajedeRoditelji i staratelji mogu uticati na sklonost prema određenoj hrani djece, a postoje i neke strategije koje mogu biti korisne kao i one koje mogu imati suprotan učinak.

Nova istraživanja ukazuju da roditelji (staratelji) mogu direktno  ali i indirektno uticati na sklonost djeteta prema određenoj hrani, što opet utiče na energijski unos. Istraživanje koje je uključilo djecu u uzrastu kada prelaze na čvrstu hranu pa do polaska u osnovnu školu (pet ili šest godina starosti) ukazuje da prehrambene navike usvojene u ranom dobu utiču  na izbor hrane tokom cijelog života. Roditelji mogu snažno uticati na izbor dječije hrane jer imaju pojačanu kontrolu nad dječijim aktivnostima u tom uzrastu, a spoljašnji utjecaji, poput škole i vršnjaka, obično su minimalni. Nakon što djeca krenu u školu, većina je već razvila svoje prehrambene sklonosti (volim ili ne volim) tako da je uvođenje promjena u prehranu znatno teže. Pozitivan uticaj roditelja je od vitalnog značaja za usvajanje zdravih životnih navika kod njihove djece u ranom uzrastu.

Sklonosti u ranom djetinjstvu

Bebe imaju urođenu sklonost prema određenim ukusima i nesklonost prema ostalim okusima. Odojčad preferiraju hranu slatkog i odbacuje hranu gorkog ukusa, kao što je neko povrće. Ovo se može sagledati kao evolucijski mehanizam, jer je u prošlosti, slatki ukus ukazivao na izvor energije (kalorije), dok je gorki ukus ukazivao na hranu koja je potencijalno otrovna.
Kako djeca odrastaju, mogu odbijati hranu i postati izbirljiva oko određenih namirnica. Nesklonost za isprobavanje nove hrane naziva se neofobija. Neofobija je minimalna oko šestog mjeseca starosti, tako da su odojčad tada najspremnija probati novu vrstu hrane.

Kategorija hrane koju odojče obično odbacuje je povrće, što lako može dovesti do smanjenog unosa hranjivih sastojaka. To predstavlja izazov za mnoge roditelje, a oni reaguju na razne načine. Neki daju svojoj djeci ono što ona žele da ih smire, drugi prestaju da im nude jako ukusnu hranu, insistirajući na voću i povrću, nagrađuju djecu nakon što pojedu hranu bogatu hranjivim sastojcima, ili ne čine ništa od navedenog.

Najnovija istraživanja ukazuju na razloge takvog ponašaju djece prema hrani i što roditelji trebaju da učinine za podsticanje zdravih prehrambenih navika koje će trajati u odraslom dobu. Reakcije roditelja koje se baziraju na intuiciji kao što su ograničavanje unosa nutritivno manje vrijedne hrane, insistiranje na hrani bogatoj hranjivim sastojcima ili nagrađivanje za dobro ponašanje – zapravo bi mogle imati suprotan učinak i dovesti do usvajanja nezdravih prehrambenih navika, što bi moglo izazvati gojaznost kasnije u životu.

Ograničenja i pritisci

Roditelji ponekad svojoj djeci ograničavaju unos vrlo ukusne (a često i energijski bogate) hrane nadajući se da će djeca odabrati zdravije namirnice, ali to često ima suprotan učinak. Ograničavanje ukusnih jela kod djece obično povećava njihovu želju baš za tim jelima. Osim toga, neke studije su pokazale da su djeca kojima su roditelji ograničavali određenu hranu, imala veću vjerovatnoću za povećanu tjelesnu masu kasnije u životu. Ograničenja takođe mogu učiniti da djeca jedu i kada nisu gladna. To može spriječiti mogućnost samoregulacije – trebalo bi naučiti djecu da obratite pažnju na sopstvene fizičke i unutrašnje znake gladi i sitosti. Nasuprot tome, umjereno ograničavanje određene hrane može biti korisno. Djeca čiji su roditelji umjereno ograničavali određenu vrstu hrane, konzumirala su manje kalorija od druge djece čiji roditelji su potpuno ograničavali pojedinu hranu ili je nisu nimalo ograničavali.

Za razliku od ograničavanja, neki roditelji vrše pritisak na svoju djecu da jedu voće i povrće , što može imati negativan učinak. Pritisak djecu često odvraća od određenih namirnica i takođe je povezan s manjom tjelesnom težinom i izbirljivošću u prehrani. Mnogi naučnici smatraju da pritisak roditelja na djecu da jedu određenu vrstu hrane može doprinjeti usvajanju loših prehrambenih navika i mogu onemogućiti da djeca sama određuju unos hrane na osnovu  osjećaja sitosti i gladi.

Nagrađivanje

voceNagrađivanje djece za pravilnu prehranu je druga uobičajena praksa među dobronamjernim roditeljima. Međutim, nagrađivanje s vrlo ukusnom hranom može umanjiti svrhu nagrađivanja. Kada se ukusna hrana nudi kao nagrada, dječja želja za ‘nagradom’ se povećava upravo preko hrane pomoću koje su roditelji pokušavali podstaknu djecu da jedu. Osim toga, nagrađivanje ne dopušta djeci da razviju unutrašnju motivaciju za pravilnu prehranu. Roditelji mogu postići bolje rezultate nudeći djetetu razne namirnice, počevši u mlađem uzrastu i da učestalije nude istu vrstu hrane čak i ako se djetetu izbor ne svidi u početku. U isto vrijeme, psiholozi zaključuju da ljudi često trebaju nagradu za motivaciju. Britanska studija je pokazala da je najučinkovitiji način da se poveća unos povrća u prehranu ako djeci između četiri i šest godina za pojedeno povrće poklonimo naljepnicu, umjesto da im ponudimo povrće uz ili bez verbalne pohvale.

Obrasci ponašanja

Djeca pomatraju kako se ponašaju ostali u njihovoj okolini, a kad su djeca mala, roditelji (a ponekad braća i sestre) su glavni uzori u njihovom životu. Zato će djeca vjerovatno usvojiti iste prehrambene navike kao i njihovi roditelji. Budući da roditelji imaju najveći uticaj u životu djeteta, važno je da oni pokažu dobar primjer. Okolina djelimično može biti uzor u prehrani. Ljudi češće jedu vani, što može značiti sužen izbor hrane u odnosu na principe pravilne prehrane. Isto tako, manje se porodičnih obroka jede kod kuće, a to je pravo mjesto gdje roditelji svojim primjerom mogu uticati na usvajanje pravilnih prehrambenih navika. Neofobija često može prevladati kod djece koja imaju pozitivne uzore. Djeca će prije probati nepoznatu hranu ako vide da je neko drugi jede. Osim toga, kada roditelj uzme zalogaj dječje hrane i pokazuje znakove uživanja, dijete će prije probati hranu.

Što mogu još učiniti roditelji?

Naučiti djecu da usvoje zdrave prehrambene navike može izgledati zastrašujuće, ali to ne mora biti. Ono što je najvažnije, roditelji trebaju da daju djeci raznoliku hranu, počevši u ranom uzrastu. Djeca će često odbaciti određene namirnice, jer su za njih nove. To se može dogoditi nekoliko puta dok ne razviju naklonost za tu, u početku nepovoljnu hranu. Koliko je tačno puta potrebno djetetu ponuditi hranu prije nego je prihvati zavisi od niza razloga, uključujući uzrast djeteta, početnu naklonost toj hrani, novoj vrsti hrani i prethodnoj izloženosti novim ukusima. Jedan pokušaj je dovoljan za neku djecu, dok druga zahtijevaju više pokušaja.
Veličina porcije ili obroka je takođe vrlo važna. Ako povećamo količinu povrća u obroku, a smanjimo količinu energijski bogate i nutritivno siromašnije hrane pozitivan je doprinos prema pravilnim prehrambenim navikama.
Način na koji će voće i povrće izgledati na tanjiru utiče na vjerovatnost da će ih djeca probati. Jedno istraživanje pokazalo je da su djeca jela više voća kada je bilo u nekom zanimljivom obliku (npr. brodić) u odnosu na obično narezano voće.

Roditelji mogu pozitivno uticati na ishranu djece na sljedeći način:

  • Budite pozitivan uzor tako što ćete jesti različite vrste voća i povrća.
  • Osigurajte raznovrsne nutritivno bogate namirnice kao što su voće i povrće za svoju djecu.
  • Odredite vrijeme obroka i jedite zajedno kao porodica.
  • Ponudite nove hranjive namirnice, koje dijete ne prihvata pri prvom pokušaju, 5-10 puta.
  • Dopustite djeci da sami odrede kada su gladni i siti.
  • Pohvalite djecu i / ili ponudite nagradu koja nije hrana kada jedu voće i povrće ili kada probaju novu hranu.
  • Umjereno ograničavajte unos određene hrane i edukujte djecu da sve namirnice i hrana mogu biti dio pravilne ishrane u pravim količinama.
  • Podstičite, ali ne vršite pritisak na djecu da jedu voće i povrće.
  • Ponudite veće porcije povrća ili poslužite povrće kao predjelo.
  • Učinite da voće i povrće bude vizuelno primamljivo.

O ovoj temi možete pisati i na FORUMU portala.

http://www.centarzdravlja.rs

 

Podijeli ovaj post

Google1

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*